Partnerstvom i jasnom metodologijom do modernog stručnog obrazovanja u BiH

Šta zapravo standardizujemo? Izazovi u izradi standarda zanimanja

U ranijem sistemu postojala je jasna razlika između zanimanja kao kategorije svijeta rada i zvanja kao ishoda obrazovanja, uz definisane nivoe stručne spreme. Promjene na tržištu rada danas dodatno relativizuju ovo razgraničenje, jer formalno stečeno zvanje sve češće predstavlja tek jednu od faza profesionalnog razvoja, a ne njegov konačni ishod.

Za sistem obrazovanja i zapošljavanja to znači potrebu za fleksibilnijim pristupom kvalifikacijama, koji omogućava vertikalnu i horizontalnu mobilnost, kao i priznavanje prethodno stečenih znanja i vještina, bez obzira na način njihovog sticanja. U tom kontekstu, posebno je važno osigurati da kvalifikacije budu zasnovane na jasno definisanim ishodima učenja i povezane sa stvarnim zahtjevima tržišta rada, kako bi omogućile lakše prelaze između obrazovanja, osposobljavanja i zapošljavanja. Tome služe mehanizmi izrade standarda zanimanja i standarda kvalifikacija, kao ključni instrumenti za povezivanje zahtjeva tržišta rada sa obrazovnim ishodima i osiguranje njihove međusobne usklađenosti. Ovakvo pomjeranje u razumijevanju karijera dodatno otvara pitanje osnovnih pojmova na kojima sistemi i dalje počivaju.

Problem: šta je zanimanje, a šta zvanje?

U Bosni i Hercegovini pojam zanimanja koristi se različito u statistici i obrazovanju. Dok statistika zanimanje definiše kao skup poslova i zadataka sličnog sadržaja i zahtjevnosti, obrazovni sistemi u zemlji ga vežu za nivo stručne spreme. Ova razlika nije samo terminološka, već ima direktne posljedice na razvoj obrazovnih programa, klasifikaciju zanimanja i osiguranje relevantnosti obrazovanja u odnosu na tržište rada.

Statistika i obrazovanje: dva različita jezika

Statistički, zanimanje je analitička kategorija koja grupiše poslove prema sadržaju i zahtjevnosti. Osnovna jedinica je rad – skup poslova i zadataka koje osoba obavlja ili može obavljati.

Obrazovni sektor, nasuprot tome, zanimanje i zvanje definiše kroz pravne okvire i nivoe stručne spreme. U većini slučajeva:

• zanimanje se veže za III stepen,
• stručno zvanje za IV stepen.

Ovakva upotreba pojmova preuzeta je iz Okvirnog zakona o srednjem stručnom obrazovanju i obuci[i] i zadržana u većini pravnih okvira nadležnih vlasti.

Analiza pravnih okvira pokazuje da statistički i obrazovni sistem koriste iste termine, ali sa različitim značenjem. Dok statistika pravi jasnu konceptualnu razliku između zanimanja (svijet rada) i zvanja (svijet obrazovanja), obrazovni sistem tu razliku svodi na razliku u stepenu obrazovanja. Rezultat je paralelna, ali neusaglašena upotreba pojmova.

Iako Okvir kvalifikacija još nije usvojen, termin kvalifikacija već se koristi u pojedinim pravnim okvirima u zemlji.

Ova razlika ima konkretne implikacije. Inicijative za uvođenje novih obrazovnih programa često se interpretiraju kao potreba za uvođenjem “novih zanimanja”, što dovodi do zahtjeva za izmjenama klasifikacije zanimanja (KZ-08)[ii].

Primjer za to je uvođenje šifre 3119 turističko-hotelijerski tehničar, uprkos postojanju srodnih zanimanja u klasifikaciji, kao što su:

• 4221 posrednik za putovanja / službenik za organizaciju putovanja
• 4224 hotelski recepcionar / vođa recepcije

Insistiranje na ovom nazivu, posebno u okviru roda 3, ukazuje na nerazumijevanje svrhe pomenute statističke klasifikacije, u okviru koje se termin tehničar odnosi na zanimanja čiji poslovi zahtijevaju tehnička znanja i iskustvo u različitim oblastima, pri čemu se razvrstavanje vrši prema sadržaju i složenosti poslova i zadataka, a ne prema obrazovnim profilima, što u praksi dovodi do poistovjećivanja nivoa obrazovanja pa i pojedinačnih  nastavnih planova i programa, sa nivoima složenosti rada.

Ovakve dileme dodatno potvrđuju važnost jasnog razumijevanja metodologije ISCO-08, s jedne strane, i funkcije okvira kvalifikacija i pripadajućih standarda, s druge strane. To, međutim, ne znači da klasifikacija zanimanja ne treba biti predmet izmjena. Naprotiv, na globalnom nivou Međunarodna organizacija rada kontinuirano unapređuje ISCO-08 kako bi klasifikacija odgovorila na brže promjene u svijetu rada, uključujući digitalizaciju i nove oblike organizacije rada.

Kako je projekat pristupio izradi standarda zanimanja

Standard zanimanja u ovom kontekstu podrazumijeva strukturirani opis poslova i zadataka koje pojedinac obavlja u određenom zanimanju, sa pripadajućim zahtjevima i sposobnostima[iii] potrebnim za njihovo uspješno obavljanje. Predstavlja osnovu za izradu standardâ kvalifikacija te, time, osiguranje njihove relevantnosti.

U okviru projekta, prilagođene su i pojednostavljene metodologije razvijane kroz različite inicijative u proteklih deset i više godina.

Budući da pravni okvir i institucionalni mehanizmi za izradu standarda zanimanja nisu normativno definisani, pristup je tekao paralelno kroz:

• uspostavljanje radnih grupa čiji su članovi poslovni subjekti iz ciljanog sektora i
• organizovanje DACUM[iv] radionica.

Ovakav pristup omogućio je kombinovanje iskustva iz prakse i strukturiranog metodološkog rada.

Šta je projekat pokazao

Pitanje ko i na koji način definiše standard zanimanja ostaje otvoreno. Projekat je pokazao da tu ulogu ne mogu nositi samostalno ni obrazovne vlasti ni škole.

S druge strane:

• upitnici o profilima zanimanja pokazali su se kao korisna baza.
• radne grupe omogućile su razmjenu različitih perspektiva iz prakse.

Istovremeno, identifikovani su i obrasci koji ukazuju na:

• poistovjećivanje formalnog obrazovanja sa upravljačkim kompetencijama,
• miješanje različitih nivoa složenosti poslova unutar jednog zanimanja,
• objedinjavanje poslova i kompetencija različitih zanimanja u okviru jednog radnog mjesta,
• suženo razumijevanje preduzetničkih kompetencija kao isključivo vezanih za vlastiti biznis.

DACUM metodologija se ponovo pokazala zahtjevnom, za primjenu u kontekstu nedovoljnog razumijevanja osnovnih pojmova i ograničene dostupnosti relevantnih aktera iz prakse.

Ovi obrasci ukazuju na sistemsko nerazumijevanje odnosa između zanimanja, zvanja i stvarne organizacije rada.

Šta dalje?

Svaki od otvorenih problema ukazuje na dublji nesporazum oko toga šta se uopšte klasifikuje kada se govori o zanimanju, zvanju, kvalifikaciji i standardu zanimanja. To zahtijeva jasno usmjerene pravce djelovanja, posebno u oblastima:

• šireg razumijevanja ISCO-08 i ISCED-F[v],
• potencijalne primjene ESCO[vi],
• razvoja i provođenja Okvira kvalifikacija i
• uspostavljanja mehanizama za izradu standardâ zanimanja i standardâ kvalifikacija.

Oslanjanje na vještačku inteligenciju otvara mogućnosti podrške transparentnijem usaglašavanju svijeta rada i svijeta obrazovanja. Međutim, bez jasnog metodološkog i praktičnog razgraničenja između pojmova zanimanja, zvanja i kvalifikacije, svaki pokušaj odvojene standardizacije ostaće ograničen u dometu i efektu.

[i] Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 63/08

[ii] Uvođenje novih obrazovnih profila može ishodovati uvođenjem šifara za zanimanja koja su već obuhvaćena klasifikacijom, što dovodi do paralelne upotrebe naziva poput tehničar mehatronike (3113) i tehničar za mehatroniku (3119), uz njihovu sadržajnu preklopljenost.

[iii] U ovom kontekstu, “sposobnosti” se odnose na primjenu znanja, vještina i kompetencija u obavljanju poslova i zadataka određenog zanimanja.

[iv] DACUM (Developing A Curriculum) predstavlja strukturisani pristup analizi zanimanja zasnovan na radu ekspertske grupe iz prakse, vođene od strane moderatora, s ciljem preciznog definisanja dužnosti i zadataka karakterističnih za određeno zanimanje.

[v] ISCED-F 2013 je međunarodna klasifikacija UNESCO-a za klasifikaciju obrazovnih programa i kvalifikacija prema oblasti (polju) obrazovanja i osposobljavanja.

[vi] ESCO (European Skills, Competences, Qualifications and Occupations) je evropska klasifikacija zanimanja, vještina i kvalifikacija koja povezuje obrazovanje i tržište rada.